Odlazak

Ivančica Tomić Petričević

Odlazak

Ivančica Tomić-Petričević: Odlazak (drama)

Da je svijet pripovijedanja blizak njezinu stvaralačkome nagonu, Ivančica Tomić- Petričević pokazala je u nizu svojih do sada objavljenih proznih djela. Iskorak u novo područje stvaranja, u novi književni rod, učinila je objavom jednočinke "Na rezervi", drame u kojoj autorica oslikava razmišljanja i idejne sukobe žena "na rezervi" života.                                   

  Novim dramskim uratkom "Odlazak" Ivančica Tomić-Petričević uspostavlja  poveznicu prema spomenutome djelu uvodeći u radnju likove koji su također pri kraju svoga životnog vijeka.

"Htjela sam ispričati priču o grupi prijatelja na zalazu života, njihovim životnim izborima i opredjeljenjima koja se ipak mijenjaju kada se suoče s vlastitom smrtnošću. Jedni traže idealnu, nestvarnu ljubav cijeli život (kao Hilda) i svim ju silama pokušavaju zgrabiti. Drugi žive dane i godine prepušteni tjelesnim užitcima kao da nikada neće umrijeti (Janko) dok neki život proživljavaju tražeći uvijek nešto više, tražeći smisao i ono duhovno zadovoljstvo koje ih drži uvijek budnima i spremnima za odlazak."

     Ovako autorica objašnjava motive i smisao svoga dramskog teksta naglašavajući  kako je poruka sadržana u činjenici da je dobro imati prijatelje koji će nam u trenutcima dvojbi i straha pred smrću pomoći doći do spoznaje kako odlazak nije konačan kraj. I kada govori o smrti, ne napušta je optimizam. U svakome dramskom liku, bez obzira na široku lepezu karaktera, traži i pronalazi dobrotu, samo treba znati odškrinuti vrata duše svakoga od njih. Vrlo vjerno oslikavanje karaktera umijeće je koje doprinosi razvoju sukoba mišljenja što je temelj svake dramske radnje. Jedinstvo radnje (u kojoj ne ćemo naći puno dinamike!) i nijansiranih dijaloga (koji su žustri i puni argumentiranih zamisli!) tvori  kontrast koji čitanje čini protočnijim.

     Osnovna nit koja povezuje sve nositelje dramske radnje prijateljstvo je iz školskih dana koje je kasnije preraslo u trajno druženje, a kod nekih i u obiteljsku povezanost po liniji udaje/ženidbe. Tako se isprepliću sudbine obitelji Zelić, Barbarić, Ružić s onima u čijim korijenima ne prepoznajemo hrvatske temelje: Monaldi, Faller, Fischer. Činjenica da ih je život "razasijao" diljem svijeta pomaže autorici da protagoniste stavi u različite društvene sredine i time otvori mogućnost čitatelju da spozna kako različite životne okolnosti oblikuju drugačije osobnosti, ali i iniciraju neočekivane postupke. Svi su oni, bez obzira na podrijetlo i mjesto življenja, predstavnici višega društvenog sloja koji su dosegli rođenjem ili intelektualnim usponom. Ivančica Tomić-Petričević ih ne stavlja u kalupe omeđene društvenim činjenicama, nego dopušta mogućnost humanoga djelovanja u svakoj sredini i svakom socijalnom okruženju.

 

Različitost svjetonazora nije izvor nesporazuma nego, naprotiv, prigoda pokazati toleranciju i uvažavanje. Okosnica događanja pokušaj je žene u poodmaklim godinama (Hilde) da vrati ljubav i uspomene iz mladosti proživljene s mladićem Francom, čovjekom kojega je životni put odveo daleko od nje. Nije mu nedostajala žena čvrstoga karaktera kojoj je "draže kada je mrze nego sažalijevaju". Intelektualistički razgovori koje vode, sada pred kraj svojih života, naglašavaju snagu uspomena koje pružaju zaštitu pred svakodnevicom:

         "... I meni je srce puno svaki put kad se prisjetim nekog djelića svoga života, nekog događaja... Na trenutke mi se učini da sam zaronio u uspomene toliko da osjetim miris cvijeća u nosnicama, dah vjetra na obrazima, cvrkut ptica, strujanje zraka, šum mora i valova... pa mi se teško vratiti u stvarnost. Čak me ni ova naša svakodnevica ne može uzdrmati; kao da sam obavijen nekom neprobojnom opnom..."

 

  Teme koje prate tijek njihova odrastanja i sazrijevanja objektivno oslikavaju probleme ljudi toga doba, od povrata prava vlasništva do ratnih događanja tijekom Domovinskoga rata. Središnja tema je ipak promišljanje o smislu života i dvojba gdje on završava. Odlazak, iz naslova drame, prelazak je iz ovozemaljskih sfera u neke druge, ljepše prostore. Za autoricu je ključno stvoriti prirodni okvir dijaloga koji će u konačnici izroditi spoznajom da otići treba očišćena srca i čiste duše, uvjeren da prestankom života ništa ne gubimo. Njezine su simpatije uvijek na strani prirodnosti i jednostavnosti. Dotičući se različitih područja ljudskoga djelovanja, a kroz razgovore nositelja dramske radnje, Ivančica Tomić-Petričević pokazuje  široku lepezu znanja iz područja umjetnosti, povijesti, religije, filozofije. 

 Ovo dramsko djelo iskorak je u odnosu na njezinu jednočinku "Na rezervi"; i u složenosti dijaloga, i u dinamici izmjene scena, i u bogatim, slikovitim didaskalijama. Zato vjerujem da ćemo i dalje uživati u novim dramskim djelima Ivančice Tomić-Petričević, a optimizam koji izvire iz njezinih redaka obogaćuje naš duhovni svijet tako potrebnom vedrinom.

 Divna Šušić, prof.

 

Slika naslovnice