Čovjek stvara i razara
Ideja za podlogu romana Dobar čovjek neobična je i originalna. Ona je, naime, utemeljena na romanu Sve je bilo iz inata koji je Ivančica Tomić-Petričević objavila daleke 2004. godine. Povezuje ih autoričina okrenutost istoj obitelji, njezinim usponima i padovima, pobjedama i porazima. Nastavak je to sudbina istih ljudi, ali sa sasvim drugoga motrišta, iz perspektive drugoga člana lovrećke obitelji Matković. Novi promatrač u zbivanja unosi i nove odnose, različita tumačenja događanja unutar obitelji, ali i društva.
Uvodni dijalog počinje pozivom: „Ustaj, Jakove!“ koji svojemu najstarijem sinu, plahom i čitanju sklonom dječaku, upućuje otac Petar Matković, čovjek „iz čijih usta nisi čuo riječi hvale, s čijih su usana stizale samo naredbe ili prijekori“. Živeći u sjeni takvoga oca, a baštineći majčinu toplinu i strpljivost, Jakov je onaj „dobri čovjek“ iz naslova romana koji pred čitatelja stavlja vječnu dvojbu koliko je dobro biti dobar.
Radnja paralelno prati njegovo odrastanje, propadanje i nemoć njegovih roditelja da sačuvaju obiteljsko bogatstvo pred moćnom mašinerijom vlasti koja prisvaja „privatno vlasništvo za društvene potrebe“ te neobičan koloplet odnosa unutar obitelji. Jakovova braća i sestre, izdanci oca „čiji je izbor morao biti i njihov izbor“, iznašli su način da se izbore za svoje ciljeve. On je, međutim, uzmicao pred zahtjevima drugih, popuštao nasrtajima sredine, shvaćao sebičnost ljudi i okrutnost vremena, boljela ga je nepravda i bezdušnost, ali se nikada nije suprotstavio onima koji su „sjedili za njegovim stolom i njemu dijelili savjete, odlučivali u njegovo ime što će raditi i kako živjeti, uzimali dio koji njemu pripada“.
Spektar tema koje zanimaju autoricu širi se od onih obiteljskih (veličanje muških potomaka), preko društvenih (iseljavanje, oduzimanje imovine) do općeljudskih (sukob različitih ideologija i svjetonazora).
Ivančica Tomić-Petričević želi sačuvati vrijeme, razjasniti razloge postupanja, spoznati kako okolnosti oblikuju osobnosti. Naglasak je na promišljanju Dobra. Nije li dobro zapreteno i u gordom Petru Matkoviću kojemu je borba za interese obitelji pokretač svih njegovih postupaka? I dobrom čovjeku Jakovu obitelj je bila iznad svega, toliko da ju je uspio održati na okupu sve do kraja svoga života. Zar nije njegova smjerna i skromna žena Mirna također doprinijela očuvanju obitelji? Nije li Marica, žena Jakovova rano umrloga brata, svojom odlučnošću i muškom energijom uspjela svojoj djeci osigurati dom? Svi su Matkovići griješili i lutali u traženju boljega života. Svi su oni svojim činjenjem ili nečinjenjem, poput Jakova, težili Dobru. Autorica za njih traži opravdanje čak i onda kada rade protiv sebe i svojih bližnjih.
Optimizam je prisutan čak i u trenutku smrti Jakova Matkovića. Završni dijalog: „Ustaj, Jakove“ nije više tvrd i odlučan glas njegova oca Petra (s početka romana), nego mek i kristalno čist glas Nebeskoga Oca. Autorica zna kamo ga taj Glas poziva.
Divna Šušić, prof.
← Natrag